Samo jedan pogled sa visoke kule Torre del Mangia dovoljan je da se shvati zašto kroz ovaj grad, koji ima samo 60.000 stanovnika, godišnje prođe više miliona turista, i još je jasnije zbog čega je Siena odavno na listi UNESCO i kako je njena okolina “zaslužila” da bude zaštićena kao kulturno dobro, odnosno kulturni pejzaž.
Ima u Italiji starijih i ljepših mjesta, sa boljim položajem, postoji i za oko prijemčivijih destinacija, ali ono što svakom ko je boravio u Sieni ostane kao neizbrisiv trag jeste gotovo savršen sklad okolnih toskanskih sela prošaranih vinogradima i maslinama, gradskih zidina i ulica, i trga u obliku školjke. Gotovo da osjećate dah ovdašnjih gibelina, koji su vjekovima strpljivo gradili “prepreku” moćnom susjedu, do te mjere da je fiorentinska republika bila gotovo na koljenima pred ratobornim feudalnim plemićima.
Zanimljivo je da Siena, barem ovakva, ne bi postojala da čak i ovdje nije umiješala svoje prste tada moćna Vizantija. Naime, Justinijanovi odredi, čije je središte bilo u ne tako dalekoj Raveni, neprestano su atakovali na komunikacije prema Rimu, pa je Siena postala važna zbog alternativnih puteva prema “vječnom gradu”. Kasnije su trgovina, saobraćaj i veoma razvijena poljoprivreda i vinogradarstvo učinili da stasa nova republika, koju je tek krajem 14. vijeka, nakon brojnih Medičijevih pokušaja iz Firence, dokrajčila epidemija kuge.
Nikad kasnije nije dostigla tu slavu, pa je vjerovatno i zbog toga ovdje njegovanje srednjovjekovnog kulta veoma izraženo, prije svega tokom Palija – konjičkih trka u samom centru na Piazza del Campo i procesija u viteškim odorama svih gradskih kontrada. Privlačnost Siene je začuđujuća – ovdje nema drvoreda, mora ili rijeke, grad nije na upečatljivom uzvišenju, a sve djeluje skladno do te mjere da je grad kao cjelina impresivan.
Univerzitet sa tradicijom od osam vjekova, jedinstvena sijenska katedrala, najstarija neprestano aktivna banka na svijetu, prelijepe fontane i mali trgovi, specifični crveni odsjaj fasada vjekovima starih kuća i još mnogo toga stvaraju utisak da ste izašli iz vremeplova. Još ukoliko ovdje budete u vrijeme Palija, 2. jula ili 16. avgusta, kada viteške bandijere, lente, grbovi i oklopi prekriju uske ulice i krenu vesele kolone sijenskih mladića i djevojaka praćene dobošarima i fanfarama, eto vam neprocjenjivog trena zaustavljenog u vremenu nekada slavne republike, a sada stjecišta miliona poklonika ljepote.
